Potukač Džafer
2001 zbirka poezije

Čitaoci me odmah pitaju šta znači riječ „potukač“ i još Džafer. To je dobar znak da je već naslov probudio čitalačku radoznalost. Umjesto odgovora citiram Borhesa: „Dobar pisac se sakrije čim mu se približite. Čuva svoju posljednju tajnu.“ Po Borhesu shvatili potpuno nekog autora znači da on nije tako dobar.

A sada nešto o inspiraciji. Mene radoznalog došljaka u Tuzlu zainteresovalo je porijeklo usamljenog mezara, bezimenog merhametlije u Džafer-mahali, smještenog uz samu pješačku stazu. Radoznalost me odvela u traganje za historijskim izvorima i legendama o gradu Tuzli, njenim ulicama, džamijama, mezarju i poznatim ličnostima. Tako je nastala uvodna priča i čitav ciklus pjesama posvećen ovom lijepom gradu, ali nisam ostao dužan ni svom napuštenom zavičaju.

Susret sa dava Džafera iz dva različita stoljeća naveo me na promišljanje o našoj tragičnoj zaboravnosti i hroničnoj gluposti u susretu sa zlom.

Iz recenzija

„Pjesme Ramiza Salihovića traže onog aktivnog čitaoca i uvući će ga u sustvaralački čin, pa je i po tome ova poezija savremena, a i po stilu koji eliminiše deskripciju, dorečenost, obična značenja riječi. (…) Motiv progonstva u ovoj zbirci ima, naravno, vezu s pjesnikovom sudbinom, kao i sa aktuelnom patnjom mnogih sličnih, ali ovdje motiv progonstva se raskriljuje nad više drugih posve ljudskih, universalno ljudskih stanja koje se kristaliziraju u poetski iskaz.“

Prof. Meliha Terzić (2001. god.)

„Čitajući treći pjesnički rukopis Ramiza Salihovića (rukopis Zapis o progonstvu objavljen je u Tuzli 1998.), ne možemo se oteti magiji njegovoga alter-ega (ako to nije previše čitalački smjelo) ‘Potukača Džafera’. I njegovoj magiji i njegovoj patnji, ujedno. Isto tako, ovaj nas rukopis nagoni na traganje za odgovorima na pitanja esencijalnog ne/smisla ljudske patnje, ili, rukopisom rečeno, na pitanja smisla i vrijednosti ljudskog stvaralaštva.“

Dr. Nedžad Ibrahimović (2001. god.)