Prolazna boravišta
1986 zbirka poezije

„Zbirke poezije PROLAZNA BORAVIŠTA Ramiza Salihovića sačinjava tri ciklusa: Stare igračke, Opiranje pepela i Novo lice. Čedrdeset i četiri lirske pjesme ovog darovitog autora tvore razuđen poetski svjet, kadkad malo razbarušen verbalismom, kadkad suspregnut racionalnom mudrošću, a najčešće krcat životnim iskustvom.

U prvom ciklusu se smjenjuju slike zapamćene u djetinjstvu, njihova boja i eho raznih zvukova prirode. To romantično doba prvih dodira i prvog imenovanja svjeta nanovo očarava pjesnika dovodeći ga do lirskih ekstaza. Tako autentično stanje buđenja čula, koje po ko zna koji put pjesnik proživljava, možda je naslikovitije definisano sthovima pjesme Sjenokosi:

Kako da zanoćim u pjesmi
a probudim se u djetinjstvu

Međutim, i lelujave slike koje izranjaju iz mutnog zaborava nepovratno nestaju ili su već zauvijek nestale iz pjesnikovog zavičaja:

Kad se vratiš u zavičaj
Bolesti da liječiš
tražiš slike koje si izgubio…
Samo je nebo ostalo ist.

Prestankom djetinjstva mijenja se i čarobno nebo zavičaja mada pjesnik ne želi da prihvati to sveopšte kretanje koje nazivamo prolaznost. Zapravo, on ga prihvata ali s mutnom tugom koja je upletena u mnogo pjesama ovog rukopisa.

U naredna dva ciklusa Salihović uobličava u svoja lirska razmišljanja: problem vremena, problem prostora i stanje konačnosti koje nazivamo smrću. Ova tri okvira, u kojima se čovjek rađa, razvija, razmnožava, pati i umire, opšte su datosti mimo kojih ne možemo niti ih možemo bitnije preinačiti i podrediti sojim snovima. Ali, pjesnik-sanjar ih ispunjava svojom sjetom, kadkad ironičnom negacijom prolaznosti i pretapanja postojećih u nepredvidive oblike, a kadkad svoju upitanost pred svijetom opravdaava pjesmom i njemu svojstvenom dobrotom.

To su razlozi koji su dovoljni da preporučim ovaj rukopis za štampu želeći autoru da nastavi bavljenjem literaturom.“

Drago Jovanović (1986. god.)