Zapis o progonstvu
1998 zbirka poezije

„Pripovjedač i pjesnik Ramiz Salihović javlja se nakon jedanaest godina novim rukopisom pjesama ‘Zapis o progonstvu’ . Novi rukopis ima izvor u pjesnikovom doživljaju ratnih strahota koje su se s nepojamnom mahnitošću sručile na Bosnu, u kazivanju svjedoka i žrtava te mahnitosti i u boli ljudi rasutih svijetom a održavanih nadom u povratak u Bosnu.

Dokumentarnost je glavna značajka ovog rukopisa, i to je dobro, jer, portebne su knjige – svjedočanstva, da se zna i da se ne zaboravi ono što se zbivalo pred očima svijeta.

Međutim, pjesme ne ostaju samo na nivou dokumenata, ne bilježe samo precizno fokusiranu sliku, nego mu dodaju dimenziju pjesnikove potresenosti sudbinama nevinih žrtava i dimenziju jednostavno rečeno boli ljudi koji su doživljeli golemu tragediju i izgubili dijete ili djecu, ubijene često pred njihovim očima, koji su izgubili druge voljene osobe, kojima je spaljeno i srušeno sve što se moglo mržnjom uništiti – od kuće do mezarja. Potresenošću se izdvaja pjesma ‘ Priča majke Remze od Doboja’ u kojoj majka Remza izrasta do simbola majke Bošnjakinje uopće a veličina njene tragedije i stravičnost oblika u kojoj se desila kazuje svu nerazumnost rata, beskrajnu bestijalnost dušmana, na jednoj strani, i veličinu i ljepotu duše majke, njenu duhovnu snagu, na drugoj strani.

Pored dokumentarnosti, pjesme Ramiza Salihovića imaju i dimenziju artificijelnosti koja se ponajviše ogleda u vizualnosti u pojedinim pjesmama te auditivnosti u drugim, ili jednovremenoj upotrebi obje izražajne mogućnosti. Pojedine pjesme zbog elementa narativnog, zbog zasnovanosti na događaju, epski su široke i doimaju se kao przni zapisi koje pjesmom čine više pjesnikova emotivnost nego formalna organizacija stiha.

Pjesme iz rukopisa ‘Zapis o progonstvu’ nastajale su tokom nakoliko ratnih godina i svojevrsni su pjesnikov osjećajni dnevnik prožiman retorskom zapitanošću nad besmislom rata te ujedno osuda zla Bosni nanesenog.“

Prof. Zejćir Hasić (1998. god.)